Nekoć davno tu postojala je gostionica
gdje znali smo nazdraviti s čašom ili dvje.
Sjećaš se kako smo se smijali satima
i mislil o svim sjajnim stvarima koje bismo učinili.
To su bili dani, prijatelju moj,
mislili smo da nikada neće završiti.
Mi pjevali bismo i plesali, zauvijek i još jedan dan,
mi živjeli bismo život koji smo izabrali.
Mi borili bismo se i nikada ne bi izgubili,
jer bili smo mladi i sigurni da imamo naš put.
La ra ra ra la la
La ra ra ra la la
La ra ra ra la ra ra ra ra ra
Tada su godine pune obaveza prošle žureći pored nas,
izgubili smo naše zvjezdane zamisli putem.
Ako bi kojim slučajem vidjela te u gostionici,
mi bismo se nasmiješili jedno drugom i rekli si:
To su bili dani, prijatelju moj,
mislili smo da nikada neće završiti.
Mi pjevali bismo i plesali, zauvijek i još jedan dan,
mi živjeli bismo život koji smo izabrali.
Mi borili bismo se i nikada ne bi izgubili.
To su bili dani
Oh, da, to su bili dani
La ra ra ra la la...
Baš večeras zastala sam ispred gostionice,
ništa se nije činilo onako kako bilo je.
U staklu vidjela sam čudan odraz,
jesam li ta usamljena žena stvarno ja?!
To su bili dani, prijatelju moj,
mislili smo da nikada neće završiti.
Mi pjevali bismo i plesali, zauvijek i još jedan dan,
mi živjeli bismo život koji smo izabrali.
Mi borili bismo se i nikada ne bi izgubili.
To su bili dani
Oh, da, to su bili dani
La ra ra ra la la...
Kroz vrata došao je poznati smijeh,
vidjela sam tvoje lice i čula da zoveš moje ime.
Oh, prijatelju moj, mi stariji smo, ali ne i mudriji,
jer u našim srcima snovi su još isti…
To su bili dani, prijatelju moj,
mislili smo da nikada neće završiti.
Mi pjevali bismo i plesali, zauvijek i još jedan dan,
mi živjeli bismo život koji smo izabrali.
Mi borili bismo se i nikada ne bi izgubili.
To su bili dani
Oh, da, to su bili dani
La ra ra ra la la...