The Sound of Silence [Serbian translation]

Zdravo, tamo, moja stara prijateljice

ponovo dolazim da pričam sa tobom

Jer je vizija koja se polako šunjala

pustila svoje korenje dok sam spavao

I ta vizija koja se posadila u mom mozgu

i dalje je tu

u zvuku tišine

U nemirnim snovima, šetao sam sam

po uskim ulicama od kaldrme

ispod svjetla ulične rasvjete

Izvrnuo sam svoj okovratnik prema mokrom i vlažnom

kada su me zaslijepila neonska svjetla

koja su prepolovila noć

i dotakla zvuk tišine

I na golom svjetlu sam vidio

10 hiljada ljudi, možda i više:

Ljudi koji su govorili, ali nisu pričali

Ljudi koji su slušali, ali nisu čuli

Ljudi koji pišu pjesme koje niko neće pjevati

i niko se ne usuđuje

da uznemiri zvuk tišine

"Budale", rekoh, "ne znate vi

da tišina raste kao rak.

Poslušajte moje riječi, možda vas naučim,

uzmite me za ruke, možda ću vas dotaći."

Ali moje riječi pale su kao tihe kišne kapi

i odjekivale u bunarima tišine

A ljudi su se klanjali i molili

neonskom Bogu kojeg su stvorili

I znak je, svijetleći, upozoravao

i pokazivao riječi koje je stvarao

A znak je poručio:

"Riječi proroka

su zapisane na zidovima podzemnih željeznica

i hodnicima zgrada

i šapuću se u zvuku tišine."