Zdravo tamo,stari prijatelju
Dosao sam opet sa tobom popricati
Jer je vizija, blago užasavajuca
Ostavila svoje sjeme dok sam spavao
I vizija
Koja je posađena u moj mozak
ostaje idalje
Unutar zvuka tisine
U nemirnim snovima hodao sam sam
Uske ulice poplocene kamenom
Ispod aureole ulicne lampe
Prevrnuo sam kragnu od hladnce i vlaznosti
Kada su mi oci probodene
Sa bljeskom neonskog svijetla
Koje je presjeklo noc
I dotaklo zvuk tisine
I u golom svijetlu vidio sam
Deset tisuca ljudi, mozda vise
Ljudi pricaju bez razgovora
Ljudi cuju bez slusanja
Ljudi pisu pjesme koje glasovi nikada ne dijele
I nitko se ne usudi
Uznemiravati zvuk tisine
"Budale," rekao sam,"vi ne znate
Tišina kao rak raste,
Poslusajte moje rijeci mozda cu te nauciti
Uzmite moje ruke i mozda cu te doseći."
Ali moje rijeci,kao tihe kisne kapi padaju
I odjekuju bunarima tisine
I ljudi su se klanjali i molili
Neonskom Bogu kojeg su stvorili
I znak je bljesnuo svoje upozorenje
U rijecima koje je formirao.
I znaci su rekli:"Rijeci proroka
Su ispisane na zidovima podzemnih zeljeznica
I zgradskih hodnika
I saputane u zvuku tisine."