Pusti me da hodam sam neko vrijeme
Među svetim stijenama i kamenjem
Pusti da promatram u praznoj vjeri
Ljepotu svakoga lista
Ima zelenila u svakom listu
Krošnje se naginju pružajući hlad
Majpani* se okreću u veselom zvuku
Sva snaga prirode uokolo
I tu je konj koji ne osjeća bol
Njegova željezna snaga da preuzme napor
Djega ga ljuljaju ovamo onamo
I razdragano piju njegov obojani sjaj
Gore, na nebu, nedostatak oblaka
Misli ne baciti grmljavinski omotač
Nad ovo mjesto tako puno užitka
Polje zlata od ljubavi uposleno
Pa, zašto moje teško srce? Ti kažeš
Kad bi suze ostavljale mrlje
Na vidicima tako veselim
Snovi moga brata ovdje su jednom lebdjeli
Dok nije umro u ruci
Bespotrebnoga rata