The Lay of Our Love [Croatian translation]

Jednoga jutra,

dok je lišće padalo,

shvatila sam da moj život napušta me i odlazi.

Nije mi bilo pomoći - morala sam zazivati ga,

i mora da je čuo moj vapaj i plač,

sa suzom u oku, okrenuo se prema meni.

Jedne jeseni,

rastanak je došao kao olakšanje.

Dotrčala je iza mene,

tugu je skrila loše.

Dođi, tugujući vjetre, ohladi moje srce.

Dođi, kišo, padaj po meni dok odlazim.

Život nas je napustio.

Ono jučerašnje zasjenilo je

naše svako sutra.

S mišlju da je svako zlo za neko dobro,

sjeti se onog dalekog dana

jer izblijediti mogu čak i uspomene.

Dođi, lezi

pored mene i pjevaj mi

odu posvećenu palima,

neka preplavi cijelo moje biće.

Razmišljaš li ikad o tome

dok hladni vjetar plačno pjeva baladu o našoj ljubavi?