Kada zadnji orao preleti preostalu umiruću planinu,
I zadnji lav zariče uz jedinog vrela zidinu,
U sjenci šume, stare i pune kvrga,
Zagledat će se čudom u zadnjeg jednoroga.
Kada prvi dah zime cvijeće injem studi,
Ti vidi sjever gdje blijedi mjesec nebom rudi,
I sve je kao umiruće, i ostati će svijetu tuga,
Kad u daljini, počuj smijeh zadnjeg jednoroga!
Živa sam! Živa sam!
Kada posljednji mjesec skrije zaostale zvijezde jutra,
I kada za budućnost ne ostane ni zadnje, beznačajno sutra,
Tad u nebo pogledaj, kroz oblake puta razdrtog,
Vidi je kako svjetluca, posljednji je jednorog!
Živa sam! Živa sam!