[1. Četiri cijelih šest]
Arhajski obzor
Prvi izlazak sunca
Na drevnoj Gaji
Savršeno djelo
Tamo negdje; mi spavamo
"Nakon sna dugog stotinu milijuna stoljeća, napokon smo otvorili oči na raskošnom planetu, blistavih boja, koji vrvi životom. Morat ćemo opet zatvoriti oči za nekoliko desetljeća. Nije li to plemenit, prosvijećen način da provedemo naše kratko vrijeme pod suncem, pokušavajući razumjeti svemir i kako smo se probudili u njemu?"
[2. Život]
Kozmički zakon gravitacije
Privukao je novorođenčad oko vatre
Nehajan, hladan beskraj
U svim prostranim smjerovima
Usamljena putnica u Zlatokosinoj zoni
Želi ispričati priču
Iz zvjezdane kolijevke do ugljikove gozbe
Uđi, LUCA
Kemijsko tkanje
Postoji spis u vrtu
Koji nas vodi majci svega
Mi smo jedno
Mi smo svemir
Preci svega što će biti
Potomci Devonskog mora
Eoni prolaze pišući priču o svima nama
Svakodnevni novi uvod u
Najveću predstavu na Zemlji
Ionski kanali predstavljaju vanjski svijet
Zvjezdanoj građi
Raslojavajući drvo biološke svetosti
Uđi, živote
Ovdje smo da njegujemo vrt
Čudo rođenja
i svaki najljepši oblik
[3. Alatničar]
Nakon milijardu godina
Predstava je još uvijek tu
Ni jedan od vaših očeva nije umro mlad
Spretni putnici
Iz Afrike
Mala Lucy iz Afara
Rodila je maštu
Idolopoklonstvo
Autodestruktivno oružje
Uđi, Bože praznina
Duboko u prošlosti
Atavistički strah progonjenog
Uđi, Jonijo, kolijevko misli
Arhitekturo razumijevanja,
Ljudska žudnjo za osjećajem posebnosti
Za vladanjem Zemljom
Glad za sjajnim kamenjem
Ogromnim gljivastim oblacima
Volja da učiniš kako želiš da bude učinjeno
Uđi, povijesti, veliko finale
Uđi, štakorska vrsto
Čovjek je uzeo svoje vrijeme pod suncem
Sanjao je da shvati
Svako zrno pijeska
Stvorio je poeziju
Ali jednom ga više neće biti
Pozdravit će posljednju svjetlost knjižnice
Bili smo ovdje!
Bili smo ovdje!
Bili smo ovdje!
Bili smo ovdje!
[4. Razumijevanje]
„Mi ćemo umrijeti i to nas čini sretnicima. Većina ljudi nikad neće umrijeti jer se nikad neće ni roditi. Potencijalni ljudi koji su mogli biti tu umjesto mene, ali koji zapravo nikad neće vidjeti svjetlo dana, premašuju broj zrnaca pijeska Sahare. Ti nerođeni duhovi sigurno uključuju veće pjesnike od Keatsa, znanstvenike veće od Newtona. Ovo znamo jer skup mogućih ljudi, koje dozvoljava naš DNK, tako masivno premašuje skup stvarnih ljudi. Usprkos tim zapanjujućim izgledima, upravo smo ti i ja, u našoj običnosti, ovdje. Mi, povlaštena nekolicina, koja je dobila na lutriji rođenja unatoč svim okolnostima, kako se usuđujemo žaliti na naš neizbježan povratak u prvotno stanje iz kojeg se ogromna većina nikad nije maknula?“
[5. Naplavljeno drvlje nošeno morem]
„Ima veličanstvenosti u takvu poimanju života, s različitim njegovim silama koje su izvorno udahnute u nekoliko oblika ili u samo jedan oblik; i da su, dok ovaj planet kruži u skladu sa stalnim zakonom gravitacije, od tako jednostavna početka bezbrojni najljepši i najčudesniji oblici evoluirali, i evoluiraju.“