Na grobu gde su ga zakopali raslo je cveće
Zabačen na brdu u letnjim bojama
A crna zemlja je počela da svetli
Na ivici njegovog groba
Otišao je
Kada su ratovi naše nacije pozivali
Čovek hrabri, sa dvedeset leta je prihvatio poziv
Ponosan na istinu
U grudima mu je kucao srce patriote
Otišao je
Ali večnost ga je sustreo
I ona jedino zna šta smo učinili
I dok kiša pada poput bisera
Na lišće i na cveće
Ostavlja braon, mutno blato
Na mestu gde je bilo suvo
A duboko u rovu
Je čekao satima
Držeći pušku
I moleći se da ne umre
Ali tišina noći
Se razbila od vatre
Od granata i od paljbe
Prokleto oštrih kroz vazduh
Jednog po jednog
Njegovi drugovi su bili ubijeni
U mrtvoj rupi
On je stojao sam
Sagnuo se što je više mogao
Tako nisko, pun straha
Ne mogu da me ubiju
Ne mogu da me ubiju ovde!
Prekriću sebe
Sa blatom i zemljom
Prekriću sebe
Znam, nisam hrabar
Zemlja, zemlja
Postade moj grob
Na grobu gde su ga zakopali raslo je cveće
Zabačen na brdu u letnjim bojama
A crna zemlja je počela da svetli
Na ivici njegovog groba
Otišao je