Povorka se nastavlja, i vika je prestala
Velicaj slavu onih voljenih koji su sada nestali
Pricajuci naglas dok sede oko svojih stolova
Rasejano cvece je isprano kisom
Stajao sam pokraj kapije u podnozju baste
Gledajuci kako prolaze kao oblaci na nebu
Pokusaj da to isplaces u uzarenosti trenutka
Zaposednut besom koji gori iznutra
Placem kao dete, iako me ove godine cine starijim
Sa decom moje vreme je tako rasipnicki potroseno
Muka koju treba zadrzati, dok njihova unutrasnja komunikacija
Prihvata to kao kletvu, kao jedan nesrecni dogovor
Igrao sam se pokraj kapije u podnozju baste
Moj pogled se prostire od ograde do zida
Nema reci koje bi to objasnile, nema odredjenih dela
Samo posmatram drvece i lisce dok opada.