Pa, Frankie Lee i Judas Priest
Bili su najbolji prijatelji
Stoga kada je Frankie Lee zatrebao pare jednog dana
Judas je brzo izvukao rolu desetki
I stavio je na niski stolić
Baš iznad nacrtanog aviona
Govoreći "Odaberi, mali Frankie
Moj gubitak će biti tvoj dobitak"
Pa, Frankie Lee je odmah sjeo
I stavio prst na bradu
Ali s hladnim pogledom Judasa
Počelo mu se vrtjeti u glavi
"Bi li molim te prestao tako buljiti u mene", rekao je
"To je samo moj budalasti ponos
Ali ponekad muškarac mora biti sam
A ovo nije mjesto za skrivanje"
Pa Judas je samo namignuo i rekao
"Dobro, ostaviti ću te ovdje
Ali bolje ti je da požuriš i što prije odabereš koje novčanice
želiš
Prije nego što sve nestanu"
"Početi ću s odabirom sada
Samo mi reci gdje ćeš biti"
Judas je prstom pokazao niz ulicu
I rekao "U Vječnosti!"
"Vječnost?" kaže Frankie Lee
S glasom hladnim kao led
"Tako je", kaže Judas Priest, "Vječnost,
iako to možeš zvati i Raj"
"Neću ja to zvati nikako"
Kaže Frankie Lee s osmjehom
"U redu" kaže Judas Priest
"Vidimo se uskoro"
Pa, Frankie Lee je opet sjeo
Osjećajući se nisko i zlobno
Kad je najednom stranac koji prolazi
Naletio u zbivanje
Govoreći "Jesi li ti Frankie Lee, kockar
Čiji je otac preminuo?
Pa, ako jesi, tamo te neki lik zove dolje niz ulicu
I kažu da se on zove Priest (Svećenik)"
"Oh da, on je moj prijatelj"
Uplašeno kaže Frankie Lee
"Sjećam ga se vrlo dobro
Zapravo, baš mi je nestao iz vida"
"Da, to je taj" kaže stranac
Tiho kao miš
"Pa, moja poruka je da je on dolje niz ulicu
Situiran u kući"
Pa, Frankie Lee se uspaničio
Sve je bacio i potrčao
Dok nije došao do mjesta
Gdje je Judas Priest stajao
"Kakva je ovo kuća?" pitao je
"Gdje sam to zalutao?"
"To nije kuća" rekao je Judas Priest
"To nije kuća...to je dom"
Pa, Frankie Lee je drhtao
Uskoro je izgubio svu kontrolu
Nad svim što je stekao
Dok su crkvena zvona naplaćivala
Samo je tamo stajao i buljio
U veliku kuću žarku kao bilo koje sunce
S 24 prozora
I licem žene u svakoga
Pa, Frankie Lee je potrčao niz stepenice
Sa duhovnim, graničnim skokom
I s pjenom u ustima
Počeo je svoje ponoćno puzanje
16 noći i dana je on bjesnio
Ali 17-og je pao
U ruke Judas Priesta
Gdje je umro od žeđi
Nitko nije zucnuo ni riječ
Kada su ga s podsmjehom izveli vani
Osim, naravno, malog susjednog dječaka
Koji ga je odveo da se odmori
I samo je hodao, sam
Sa dobro prikrivenom krivnjom
I promrmljao si u bradu
“Ništa nije otkriveno”
Pa, pouka ove priče je
Pouka ove pjesme je
Da netko jednostavno ne bi trebao biti
Tamo gdje ne pripada
Pa kad vidiš svog susjeda kako nešto nosi
Pomozi mu s teretom
I ne miješaj Raj
S onom kućom preko puta