Ima jedna kuća koja je malo razrušena
Za ovaj grad niko nije čuo
Kilometrima je razdvojen od asfalta
Tu smo odrasli
Sedmoro dece podignutih s ljubavlju
Tamo idemo kad postane teško
Refren:
Tata ne poznaje strance
Rukuje se i on je tvoj prijatelj
A mama je pravi anđeo
Zagrliće te čvsto dok bol ne prestane
To je mesto napravljeno samo od eksera i drva
Ali i ljubav zbog koje se tako dobro osećaš
E, to ja nazivam
To ja nazivam domom
Tata je sve sagradio sa svoje dve ruke
Na imanju svoga dede
Sada se s godinama puno toga promenilo
Ali ne i vožnja ovim makadamom
U duši osećam
Hvala Bogu da se neke stvari ostaju iste
Ponavlja se refren
Kad jednom uđem na ova vrata
Niko više ne sme da me takne
Ponavlja se refren
To ja nazivam domom
To ja nazivam domom