Svetlost farova,
pravo u moje oči
Kao ubistvo na putu
paralizovan sam
Vidiš kroz moju masku
Na ulazu kolima
duplo svojstvo
Povuci polugu
slomi groznicu
i kaži svoje poslednje pozdrave
Otkad sam rođen
počeo sam da se raspadam
Sada nikad ništa
ne ide na moj način
Jedan tečni gest,
kao odstupanje u vremenu
Zarobljen u ćilibaru, okamenjen
i dalje nisam zadovoljen
Ventilacije i maniri,
božanska dikcija
Držaću se svoje igle
i svog omiljenoh traćenja vremena
oba beskičmena i uzvišena
Otkad sam rođen
počeo sam da se raspadam
Sada nikad ništa
ne ide na moj način