Sjedeći u potkrovlju
gledam praznu ulicu
u noćnoj pustoši
uživam u svojoj slobodi
više ne mogu pronaći nikoga s kime bih to podijelila
s kime bih razgovarala
tišina ne prestaje
tračak svjetlosti otkriva samoću
Prisjećam se te godine vjernosti i nedostaje mi
baš kao i oni dani na toplini tvoje kože
moji snovi danas su noćne more
noći koje plaču i vrište
u okrutnom svijetu
Trebam te blizu sebe
trebam te blizu sebe
volim te, nedostaješ mi, obožavam te
život je ništa ako nisi sa mnom
trebam te blizu sebe
Ustanem i pišem ovu priču
na rubu ludila
tužna gledam u beskonačnost
čekajući jučerašnju svjetlost
raspršuje se Mjesečeva svjetlost
osjećam da moje tijelo umire
moj kotač sreće
se razbio
Sunce se nazire iza oblaka
u obliku ruža u zoru
danas je zaboravljena ljubav odrezana
jer će pasti kiša
Trebam te blizu sebe
trebam te blizu sebe
volim te, nedostaješ mi, obožavam te
život je ništa ako nisi pored mene
trebam te blizu sebe...
Trebam te, blizu, u sebi