sjedeći u potkrovlju
gledam praznu ulicu
u noćnoj samoći
uživam u svojoj slobodi.
više ne znam s kim bih je podijelila
s kim bih razgovarala
tišina se ne prekida
tračak svjetlosti otkriva samoću
prisjećam se te godine kada je bio vjeran i nedostaje mi
jednako kao i ti dani na toplini tvoje kože
moji snovi su sada noćne more
noći koje plaču i viču
u okrutnom svijetu
trebam te blizu sebe
trebam te blizu sebe
volim te, nedostaješ mi, obožavam te
život je ništa ako nisi pored mene
trebam te blizu sebe
ustajem i pišem ovu priču
na rubu ludosti
tužnu vidim beskonačnost
čekajući jučerašnju svjetlost
rasipa se mjesečina
osjećam da moje tijelo umire
kotač bogatstva
pao je u mojoj sreću
trag sunca je u oblacima
kao ruže u zoru
danas zaboravljena ljubav je odrezana
jer će kišiti
trebam te blizu sebe
trebam te blizu sebe
volim te, nedostaješ mi, obožavam te
život je ništa ako nisi pored mene
trebam te blizu sebe
trebam te, blizu unutar sebe