Nedostaješ mi toliko da ljubim zrak koji ide prema jugu
jer toga
dišeš
i uzrujava me misliti kog ćeš naći tamo negdje
Nedostaješ mi toliko da tvoja odsutnost čini da se osjećam loše
i očajavam
i trebam te nazvati da se sjetim da
ne mogu
odoljeti
Druga noć bez
tebe
uzdišem da se vratiš već
jer ću se pretvoriti u mjesec
od tolikog nedostajanja
Druga noć bez tebe i umirem od samoće
čekajući te ljubavi
brzo jer se osjećam loše
Nedostaješ mi toliko da pijem gutljaje
rose
i osjećam dodir tvojih usana i željela bih se popeti u vjetru i pobjeći bilo gdje da jesi
Nedostaješ mi toliko da je nemoguće ne patiti dok te ne vidim vraćajući se
trebam te u svom životu
bez tebe sam izgubljena
ne mogu nastaviti ovako