Nedostaješ mi,
onako kao što nedostaju
noći bez zvijezda,
kao što nedostaju prelijepa jutra.
Ne biti sa tobom, zaboga,
koliko mi čini štete.
Nedostaješ mi,
kada hodam, kada plačem, kada se smijem,
kada sunce sja,
kada je vrlo hladno,
jer osjećam te kao
nešto vrlo moje.
Nedostaješ mi,
kao što drveću nedostaje jesen.
U tim noćima
kada ne dosežem san,
ne možeš ni zamisliti ljubavi
koliko mi nedostaješ.
Nedostaješ mi,
na svakom koraku na kojem se osjećam usamljeno,
svakoga trenutka koji
proživljavam dan po dan.
Umirem ljubavi,
jer mi nedostaješ.
Nedostaješ mi,
kada zora
započinje davati boje.
S tvojim vrlinama, sa svim tvojim pogreškama,
zbog bilo čega,
ne znam,
ali nedostaješ mi.
Nedostaješ mi,
kao što drveću nedostaje jesen.
U tim noćima
kada ne dosežem san,
ne možeš ni zamisliti ljubavi
koliko mi nedostaješ.
Nedostaješ mi,
na svakom koraku na kojem se osjećam usamljeno,
svakoga trenutka koji
proživljavam dan po dan.
Umirem ljubavi,
jer mi nedostaješ.
Nedostaješ mi,
kada zora
započinje davati boje.
S tvojim vrlinama, sa svim tvojim pogreškama,
zbog bilo čega,
ne znam,
ali nedostaješ mi.
Nedostaješ mi, nedostaješ mi…