Znam da je noć, kad ćeš stići svojoj mračnoj kući,
samoća udara, bez da kaže svoje ime,
kad ćeš čitati moje pismo jeku ćeš čuti,
mrlje vidjeti koje ćeš za kišu zamijeniti.
Hodam van u svijetlo, na svom licu mogu osjetiti vjetar,
njega se nije osjetilo u kući, kojoj se vratiti neću nikad, pretpostavljam,
nisam na putu nikuda,
nikuda dolazi k meni, zbog mene.
(refren)
Samo mrlje na papiru, nemoj zato biti ljuta,
zbog njih se stvari neće promijeniti,
ne to da mi smo imali svoja putovanja, niti to da smo imali svoje trenutke.
može vjetar hladan golicati leđa, to naprijed pogoni, zbog toga ne strahuj,
ne brini za to, zato jer smo imali svoja putovanja, aa, aa,aa,
sjeti se, da smo imali ... svoje trenutke.
Poziva primljenog došao sam, otišao sam kao lopov, prestrašen konačno ,
kad sam se osvjestio da onaj tko me zgrabio, jest odrasao,
isisao sam te do suhog, tvoj miris je na moju maramu prionuo,
učinila si isto meni, tvoj bijeg tebi opraštam,
(refren)
Samo mrlje na papiru, nemoj zato biti ljuta,
zbog njih se stvari neće promijeniti.