Bila sam jednom sama
Bez mjesta koje bih mogla nazvati domom
I bila sam izgubila svoj put
Sa ovim srcem koje nosim
Bila sam prepuštena sama sebi,
lutajući bez kraja
Ali našla sam način na nastavim,
sad nijedno mjesto nije predaleko
Sve od onog dana
Kad sam te upoznala
Na ovoj cesti, kao šarm
Ti pjevaš pjesmu putnika
Kako bih voljela da znam riječi
Iako mi se čini tako nostalgičnom
Kada sam uz tebe
Postoji svijet iz naših snova
Da li je tamo? Da li čeka?
Da li ima vremena za još jedno putovanje?
Nađimo ga, iza vjetra
Kada se rađa dan - Kada sunce prži
Kada padne noć, smrzavajući naš svijet
Hajde da nađemo šta - Šta čeka
Na kraju svega
Poznaješ samoću i tvoje oči priznaju
Poznaješ ju isuviše dobro
Samo jednim treptajem (oka)
Možeš pokazati svijetu
Boje u svom srcu
Bez straha jašem uz vjetar
Postat ću polumjesec
I suze u mojim očima
Postaju zvijezde dok lete
Dok pravim sebi put kroz nebo
Nepregledne milje brežuljaka u pokrajini,
Pružaju se daleko do mora
Zlatni toranj gleda preko
grada skrivenog tek između drveća
Planine i doline,
veliki okeani i aleje,
noću svi dijele isti mjesec
Da li je u redu, da uzmem tvoju ruku?
Mogu li te odvesti do vedre zemlje?
Nema granice - nema mjesta predalekog
Kada si ovdje uz mene
Svijet čeka na naše korake
Samo ti i ja, oboje možemo vidjeti
sva čuda ovog novog svijeta
skrivena od svih očiju osim od naših
La La La La La