Uz peron u noći, prošao je vlak
Stajala sam tako blizu
Osjetila dah smrti na svom krhkom vratu
Osjetila dah vjetra u kosi
Tako blizu, kao kad si otišao
Nikad nismo bili
Tako daleko, tako daleko odavde
Da odem
I zaboravim naše godine?
I zaboravim naše godine?
Jesi li ikad sjedio tamo, dok je vlak prolazio
Jesi li drhtao, osjetio okus čelika?
Ja jesam, i svaki put sam se okrenula
Iako sam trebala pokušati skočiti
Tako blizu, kao kad si otišao...
Šapćeš mi nježno u uho
I zaboravljam sve što je teško
Ali kad se jutro približi
Tad sve postaje drukčije
I kad zatvorenih očiju, zemlja se zatrese
Svake noći na isti način
I kad vjerujem da sam otišla daleko
Ti si opet ovdje
Tako blizu, kao kad si otišao...