Poklanjam ti svoj struk
i svoje usne ako poželiš ljubiti
poklanjam ti svoju ludost
i ovo malo neurona što je ostalo
Svoje izblijedjele cipele
dnevnik kojeg pišem
poklanjam ti čak i svoje uzdahe
ali nemoj više ići
Jer ti si moje sunce
vjera s kojom živim
moć moga glasa
noge s kojima hodam
ti si, ljubavi, moja želja za smijehom
zbogom koje nikada nisam znala reći
jer nikada nisam mogla živjeti
bez tebe
Ako jednog dana odlučiš
ponovo se udaljiti odavde
zaključala bih svaka vrata
tako da nikada ne možeš izaći
Poklanjam ti svoju šutnju
poklanjam ti svoj nos
poklanjam ti čak i svoje kosti
ali ostani ovdje
Jer ti si moje sunce
vjera s kojom živim
moć moga glasa
noge s kojima hodam
ti si, ljubavi, moja želja za smijehom
zbogom koje nikada nisam znala reći
jer nikada nisam mogla živjeti...