Istina je, svi smo pomalo ludi,
ali to je tako jasno
sada kada sam oslobođena okova.
Strah je samo u našim glavama,
preuzimajući cijelo vrijeme.
Strah je samo u našim glavama,
ali preuzima nas cijelo vrijeme.
(refren)
Ti, jadna, slatka, nevina stvari,
obriši svoje oči i svjedoči.
Znaš da živiš da slomiš me,
nemoj poricati,
slatko žrtvovanje.
Jednog dana zaboravit ću tvoje ime
i jednog slatkog dana,
utopit ćeš se u mojoj izgubljenoj boli.
Strah je samo u našim glavama,
preuzimajući cijelo vrijeme.
Strah je samo u našim glavama,
ali preuzima nas cijelo vrijeme.
Ti, jadna, slatka, nevina stvari,
obriši svoje oči i svjedoči.
I, ah, voliš me mrziti?
Zar ne, dragi?
Ja sam tvoja žrtva.
Sanjam u tami.
Spavam da umrem.
Brišem tišinu,
brišem svoj život.
Naš goreći pepeo
pocrnio je dan.
U svijetu ništavila
otpuši me daleko.
Pitaš li se zašto mrziš?
Jesi li još uvijek suviše slab
da preživiš svoje pogreške?
(refren)