Sve ove godine k'o slike u trenutku, k'o posteri na zidu nekad u tvome kutku
tvoga mira tvoje duše tvoga svemira
šta si naučio ako ništa te ne dira
i vrati malo ljubavi baš tamo di si uzim'o
to ti je to gorivo na koje svi se vozimo i baš je prokleto živjeti za pijancima, skupljati iskustva povezani lancima
Di su ljudi, kakva je to zavjera
Lažov do lažova hrpa nasmijanih utvara jer kvarnarci sretno žive k'o u bajci, djeca su roboti, sluge su znalci i glupani mudraci kažu nije bilo sreće zato zlo voli navratit' k'o kamate puno češće, a rana peče molim gazite još žešće, jesmo mi sirotinja, ali barem nismo smeće
Sve ove godine k'o slike poderane skupljamo komadiće, grizemo kad nas rane
Sve ove godine čekam nova jutra, sanjajući djecu kako žive bolje sutra
Sve ove godine k'o slike poderane skupljamo komadiće, grizemo kad nas rane
Sve ove godine čekam nova jutra, sanjajući djecu kako žive bolje sutra
Eureka! Za neke stvari nikad nema lijeka, kao djeca na cugi netom skinuta s mlijeka a mladost ne vidi da prolazi k'o rijeka, ekrani nude zabavu, ne znaju što ih čeka. Bez osmijeha, sreća je izvan dosega, nesvjesni jašemo na ramenima prosjeka, ja hoću dodir, vjerujem da je vrijedan k'o kad dajem ti čašu vode onda kad si žedan.
Letiš za novcima, spotičeš o kamenje, slijepci mašu zastavom, gazda stišće remenje a galama u glavama se slama, tablete baš ne pomažu stanarima u nama. Na ulicu izbacuju pune škole idiota, male ranjene lutke na trulim koncima života, di igre počinju gdje konji vuku kočiju za rasprodane duše dobro premazanih očiju. Amputirane savjesti nikoga baš ne dira, ispada da zadnji rat je bio samo predigra za dane ludila, krivo se stimulira, vole stvarat' strah da se mržnja akumulira