Suza za zagorske brege [Croatian translation]

U jutro mirisno, dok su brda spavala,

a mjesec još nije htio zaći.

Potiho sam otvorio rasklimana dvorišna vrata

i pinklec (zavežljaj na štapu) na leđa sam stavio.

Stara je majka išla za mnom

nijemo gledajući u zemlju.

Nije mogla znati što skupljam u duši,

i zašto od jučer nisam rekao ni riječi.

Previše smo toga htjeli si reći,

a sve smo zaboravili već.

Kad smo već prošli kraj posljednje kuće,

u suzama sam odjednom bio.

Da ne bi to vidjela stara mi majka

s rukama lice sam sakrio.

Svuda oko mene je mirisalo cvijeće,

i bio je rascvjetani maj.

A ja nisam ni jednom pogledao za sobom,

od tuge nisam mogao pozdraviti kraj.

Samo sam brdima dragim obećao

da vratiti ću se natrag.

Samo sam brdima dragim obećao

da vratiti ću se natrag.