Susret lyrics

Relja:

Sjećam se, te večeri nisam upoznao samo nju;

upoznao sam njenu nježnost,

njenu samoću,

plahost,

njenu šutljivost.

Mislila je da mi može dati jedino ljubav

i da ja samo to želim,

ali ja sam želio mnogo više.

Htio sam biti slobodan i da ona bude slobodna,

slobodna i moja.

Nazvao sam to ljubavlju,

a rekla je: „To ne postoji,

bilo bi odviše lijepo”.

Gledao sam je, smiješio se, šutio

i malo pomalo počela se oslobađati.

Padale su njene ideje, njen strah, nepovjerenje

i zajedno s njenim tijelom obgrlio sam i njenu volju, osjećaje, dušu.

Rekla mi je: „Prvi put oborila sam pogled i pocrvenjela pred čovjekom”.

Gabi:

Mi, sami mi,

plahi smo mi,

slobodni mi

i izvan nas,

samo za nas

zbilo se sve.

Mi, ludi od tog,

nestavarni mi,

kao bez tijela,

grešnici smo mi,

robovi mi,

anđeli mi.

Relja:

I upravo zbog toga sve to danas izgleda tako glupo, neshvatljivo

jer, priznat ćete, nije odviše lijepo vidjeti me

kako skupljam svoje stvari i bježim kao kradljivac.

A ona… ona me ne zadržava.

Naučio sam je da bude slobodna.

Gabi:

Ti odlaziš sad,

uzimaš sve,

ali naš susret

ostavljaš tu,

zauvijek tu

duboko…