Andskim stazama je krenuo,
Pjevajući, u noći, svoje boli i radosti
Crni orao koji leti nebom
Te se zaustavio na trenutak zabljesnut suncem
Zemlja koja je tonula dolje u san
Prizivajući ga u naručaj
Vraćala mu je odjek njegovog glasa
Bez da zna " Zašto"
On bijaše u daljini, u daljini
"Lijepa moja ptico, molim te, nauči me
Sreći kada se sljubiš s nebom"
Ali orao mi nikada ne odgovori
Njegov krik se izgubio u smiraj dana
La la ah...
Odletio je, opet, andskim stazama,
Noć je progutala njegovu pjesmu i krik
La la ah