Pa, probudio sam se u nedjeljno jutro
bez načina da se primim za glavu a da ne boli.
I piva koju sam imao za doručak nije bila loša,
pa sam popio još jednu za desert.
Tada sam preturao u svom ormaru kroz svoju odjeću
I pronašao svoju najčišću prljavu košulju.
Tada sam se umio i počešljao kosu
I posrnuo niz stepenice da se sretnem sa danom.
Skršio sam svoj um prošle noći,
sa cigaretama i pjesmama koje sam birao.
Ali zapalio sam prvu i gledao malo dijete
kako se igra sa limenkom koju je napucavalo.
Tada sam prošetao kroz praznu ulicu
I osjetio nedjeljni miris nečije roštiljane piletine.
I Bože, on me vratio nečemu što sam izgubio
negdje, negdje niz put.
Na pločniku nedjeljnog jutra,
želim, Bože, da sam pijan.
Jer postoji nešto u nedjelji
što čini tijelo da se osjeća usamljenim.
I ne postoji ništa lošije od umiranja
i upola samotnije kao zvuk
uspavanog pločnika grada
i nedjeljnog jutra koje se budi.
U parku vidio sam tatu
sa malom nasmijanom djevojčicom koju je njihao.
I stao sam kraj nedjeljne škole
I slušao pjesme koje su pjevali.
Tada sam pošao niz ulicu,
I negdje daleko usamljeno zvono je zvonilo,
i odjekivalo kroz kanjon
kao nestajući snovi jučerašnjeg dana.
Na pločniku nedjeljnog jutra,
želim, Bože, da sam pijan.
Jer postoji nešto u nedjelji
što čini tijelo da se osjeća usamljenim.
I ne postoji ništa lošije od umiranja
i upola samotnije kao zvuk
uspavanog pločnika grada
i nedjeljnog jutra koje se budi.