ispred ogledala čvrsto nepokretan
tražiš da zadržiš unutra snove i suze
pretvarajući se da te ništa nikad ne može dodirnuti(dotaknuti)
i svaki dan više što prolazi unutar tebe
ona želja za bježanjem raste i znaš to da prije ili kasnije
nešto će se promijeniti jer
biće tako, jedan trenutak jedan jednostavni gest koji će te navesti(na to)
da živiš onaj san koji živi u tebi
usamljen na ulicama grada, na koži glasovi i pogledi koji te fiksiraju
osuđuju svaki tvoj bojažljivi(stidljivi) pokret
tvoja glava eksplodira i ne razumiješ zašto
čak ni u kući(kod kuće) ne uspjevaju razumjeti šta želiš
i suze gorke spuštaju se na tvom licu (niz tvoje lice)
ali ti to znaš da prije ili kasnije će se nešto promijeniti jer