Odjednom mi je danas počela živjeti u glavi
Našla je dom među mojim mislima
Pretvara mi usne u riječi kako bi mogla egzistirati
Puna grižnje savjesti(1) plaća najam
Potiho, aha, gubim s njom
Ne govorim ništa, možda će jednom oslabiti
A ona mi vječito govori
Nestat ću kada prohtiješ
Ali uvijek je sve više kostura u ormaru(2)
Otvaram vrata, pokušavam izići
Samo su sijene ostale od mene
Otvaram vrata, pokušavam izići
Ona mi je strana kao i jučerašnji dan
Za mišljenje me nikada ne pita
Bacam sjećanja, ona ih sakuplja
Bolje od mene zna što želim
Potiho, aha, gubim s njom
Ne govorim ništa, možda će jednom oslabiti
A ona mi vječito govori
Nestat ću kada prohtiješ
Ali uvijek je sve više kostura u ormaru(2)
Otvaram vrata, pokušavam izići
Samo su sijene ostale od mene
Otvaram vrata, pokušavam izići