Stigla je suša u naše vrijeme
i polako idu sati
suša od ljudi, suša od više,
pa kako hoće da shvati.
Ti poleti sa mnom u visine,
pjevaj pjesmu bez glasa nek nas ona vine,
slušaj zvona kako zvone iz dubine,
slušaj Zemlju kako diše
i zagrli me.
Lomi se na vjetru kao grana
ova ljudska ćud
kome je negdje tamo hrana
taj nema kud.
Ti poleti sa mnom u visine,
pjevaj pjesmu bez glasa nek nas ona vine,
slušaj zvona kako zvone iz dubine,
slušaj Zemlju kako diše
i zagrli me.