Nosit ću cvijeće na groblje moga srca
Za sve moje ljubavnike, u sadašnjosti i u tami
Na svaku godišnjicu odat ću poštovanje i reći da mi je žao
Jer nikad nisu imali prilike i da su htjeli
Ali nitko ne zna kako je biti mi
Nikad nisam vidjela nebo ove boje prije
Kao da sve primjećujem malo jače
Sad kad se sva prašina slegla
Opovrgavam sva svoja opovrgnuća
Nitko ne zna što znači biti mi
Stranci po prirodi
Stranci po prirodi
Hoću li ikad uspjeti?
Oh, nadam se da ću jednog dana
Naučiti cijeniti sve što sam napravila
Uh, huh, hm
Uh, huh, hm, hm, hm
Uh, huh, hm, hm, hm
Hm, hm, hm, hm
Dobro onda, spremna sam