Moje tamne oči i ja smo ostarili zajedno
S nemirnom dušom traže mjesto kojeg nema
Među hiljadu svježih jutara na biciklu
Hiljadu zalazaka sunca iza tramvajske žice
I s čežnjom za osmjesima i zagrljajima oko mene
Ja i moje ladice sjećanja i adrese koje sam izgubila
Vidjela sam lica i glasove onih kojih sam voljela, prije ili kasnje su otišli
I ja sam uzdisala s nepoznatim morem u širokim i praznim satima ljetnog grada
Pored svoje velike sjene samoće
Ja i moje mnoge zatvorene noći, kao zatvoriti kišobran
S licem iznad grudi da čita moju bol i moje nevolje
Hodala sam tim putevima krivina sljedeći vjetar
Unutar osjećaja beskorisnosti...
I krhko i nasilno sam sebi rekla: ti ćeš vidjeti, vidjet ćeš, vidjeti ćeš
Na putu vidjeti ćeš
Da više nisi sam
Na putu naći ćeš
Kuku (udicu) na sredini neba
I osjetit ćeš na putu odkucaj svog srca
Vidjeti ćeš više ljubavi, vidjeti ćeš
Ja sam premala među svim ljudima na ovom svijetu
Ja sam ona koja je sanjala voz koji se nikada vratio nije
I trčala sam kroz livade bijele na mjesecu
Cjepajući još jedan dan moje naivnosti
I mlada, ali starija rekla sam sebi: ti ćeš vidjeti, vidjet ćeš, vidjeti ćeš
Na putu vidjeti ćeš
Da više nisi sam
Na putu naći ćeš
Kuku (udicu) na sredini neba
I osjetit ćeš na putu odkucaj svog srca
Vidjeti ćeš više ljubavi, vidjeti ćeš
I jedna pjesma, čak ni ova, nikada neće moći promjeniti život
Ali šta je to što nas čini da idemo naprijed i kažemo da još nije gotovo
Šta to cjepa moje srce između pjesama i ljubavi
Šta nas to čini da pjevamo i volimo sve više i više
Jer sutra će biti bolje, jer sutra ti
Na putu vidjeti ćeš