Vrata, otvorila su se lagano
Moj otac, on je ušao
Imao sam 9 godina
I stao je, visok, pored mene
Njegove plave oči, one su blistale
I njegov glas bio je hladan
Rekao je: "Imao sam viziju,
a ti znaš da sam ja jak i Svet,
i da moram učiniti kako mi je kazano."
Tako je krenuo u planinu
Ja sam trčao, on hodao
I njegova sjekira bila je od zlata
Uistinu, stabla, ona postaju sve manja
Jezero, djevino ogledalo
Stali smo popiti vina
Zatim je on bacio bocu
Razbio minutu poslije
I stavio ruku svoju na moju
Mislio sam da sam vidio orla
A moguće je da je bio sup
Nikada nisam mogao odlučiti
Zatim je otac sagradio oltar
Pogledao je jednom iza sebe
Znao je da se neću kriti
Vi što gradite te oltare sada
Da bi žrtvovali našu djecu
Ne činite to više
Shema nije vizija
I nikada niste bili kušani
Od demona ili Boga
Vi što ste sada iznad njih
Vaše sjekire tupe i krvave
Vi niste prije bili tu
Kad sam polegao na planini
Ruka mojega oca sva je drhtala
Ljepotom svijeta
I ako me nazoveš bratom sada
Oprosti mi ako se budem raspitivao
"Po čijem to planu?"
Kada se sve vrati u prah
Ubit ću te ako moram
Pomoć ću ti ako mogu
Kada se sve vrati u prah
Pomoć ću ti ako moram
Ubit ću te ako mogu
I milost na našoj odori
Čovjek mira ili čovjek rata
Paun širi svoju lepezu