Stijene potrošilo je more,
ja sam potrošio dušu
bez suza, bez smijeha.
Stijene potrošilo je more,
ja sam potrošio ljubav
bez bola, bez grijeha.
Ne ostavljaj me sad
u ponoru bez dna,
budi sa mnom,
još mi treba svjetlost tvoja.
Ne ostavljaj me sad
dok preklinjem te ja,
budi sa mnom
mir da nađe duša moja.
Ne ostavljaj me sad,
ne ostavljaj me sad,
bez nade...
Stijene potrošilo je more,
ja sam potrošio dušu
bez suza, bez smijeha.
Kao stijene
potrošilo se vrijeme,
umirilo se more,
a nov sviće dan.