Upoznali smo se jednog jutra na stanici Četvrtog Rujna
Prepoznali smo se sutradan za zajedničku kavu
Prošli smo popriličan put, manji mi se čini
Od prve čaše vina do zadnjeg poljupca bez jezika
Upoznali smo stražnja dvorišta, mraz mjeseca prosinca
Neke bezazlene i smiješne ljude
Vlažne noći ispruženi na kokosu i pepelu
Staro vino, golu bijedu ali kakva je sreća biti udvoje
Čak i u slijedećem stoljeću još ću pričati o tome
Čak i u slijedećem stoljeću još ću pričati o tome
Čak i u slijedećem stoljeću još ću plakati zbog toga
Čak i u slijedećem stoljeću još ću plakati zbog toga
Izgubili smo jednog jutra stanicu Četvrtog rujna
Rastreseni, opijeni vinom koje čini oči bademastima
Podignuti su poneki zidovi, ti si digao jednu nogu
Zaista neumjesna i smiješna misao, reći zbogom tom velikom zajedništvu
Zbogom nježne noći, zbogom milovanju, zbogom bademovom mlijeku
Zbogom relativnoj radosti zajedničkog ispijanja kave
Čak i u slijedećem stoljeću još ću pričati o tome
Čak i u slijedećem stoljeću još ću pričati o tome
Čak i u slijedećem stoljeću još ću plakati zbog toga
Čak i u slijedećem stoljeću još ću plakati zbog toga
Još ću plakati nad tim
Čak i u slijedećem stoljeću još ću pričati o tome
Čak i u slijedećem stoljeću još ću pričati o tome
Čak i u slijedećem stoljeću još ću plakati zbog toga
Čak i u slijedećem stoljeću još ću plakati zbog toga
Još ću plakati nad tim