Uvijek pola mene tu ostane
gdje god da krenem to ponesem
godinu, dvije da ne svratim
puklo bi srce, vjeruj mi
a materi na oči ne znam kako bi
Stara kuća, stari krov
ja ne znam na šta sada liči to
to je moje vazda bilo
ne dam ja nikome to
Mogu da odem ko zna gdje
godinu, dvije da ostanem
ne može proć' ni jedan dan
a da za te ne upitam
a materi na oči ne znam kako bi