İstanbul'da Sonbahar [Croatian translation]

Kad god zapušu vjetrovi jeseni

Sjetim se ja tada

Svojih dječjih snova, puštanja zmaja

I mama me ljubi u obraze

U jednome lijepom snu

Kao da su svi moji voljeni još živi

Kako večer ide, kiša jenjava

Djevojačka kula i Otoci

Ah kad bi bila ovdje

Još je uvijek lijepa jesen u Istanbulu

Nije uvijek lako voditi ljubav a ne voljeti

Upoznavati tijelo

Polako učiti, navikavati se i gubiti

Istanbul je danas umoran, tužan i ostario

Malo se udebljao

Ponovno zaplakao, a šminka mu se kvari…