Spomenar lyrics

Dok listam spomenar

prisjećam se drugova

bezbrižnog svog djetinjstva,

svaki potpis sjeća me

na te davne sne.

A sjećanja ostaju

premda pijesak vremena izmiče

i ono što je prošlo već

čini se k'o stvarnost sve.

Razni rukopisi, razna pera

i crteži razni, stilovi

u sjećanju žive draga lica

i kao da su opet samnom svi.

Kao da školsko zvono još zvoni

čuju se smijeh i zadnje šale.

Počinje sat – javlja se strah

što zbližuje nas sve.

Ljubavi prve i uzbuđenja

poruke skrite ispod klupe.

Sjećam se još, pamtim i sad

drage riječi te...

Zadnji dan škole, haljine nove,

radost nam kvari strah od mature.

Svjesni smo svi, dani se ti

ponovit neće – ne !