Kad se kalaš niz Marjan,
u konalu plavu sviće,
ružmarine skrije mrak,
ponoć legne na boriće.
Niz Kaštela i Trogir
brodi plovu, brodi stoju,
dizalice kradu mir,
Vranjic tone u spokoju.
Ne vidiš višje Zvončac ni Kašune,
kalete stare, škurice, kantune
Marjan u more žute oči toči,
Splite, gradu moj
Iskri se more, čekićaju zvuci,
Splićani brode, dokuju u luci.
Lipljega grada nadaleko nima,
Splite, gradu moj