Pod nebom Pariza
Poletjela je jedna pjesma.
Ona je rođena danas
U srcu jednoga mladića.
Pod nebom Pariza
Koračaju zaljubljeni.
Njihova se sreća gradi
Na melodiji načinjenoj za njih.
Podno Pont de Bercyja
Jedan filozof sjedi
Dva muzičara, nekoliko promatrača
K tomu još tisuće ljudi
Pod nebom Pariza
Do večeri pjevat će
Himnu ljudi zaljubljenih
U svoj drevni grad.
Blizu Notre Damea
Možda se zakuhava drama
Da, ali u Panami*
Sve se izgladi.
Nekoliko zraka
Ljetnog neba,
Harmonika
Jednoga mornara,
Nada cvjeta
Na nebu Pariza.
Pod nebom Pariza
Teče rijeka sretna.
Ona uspavljuje noću
Skitnice i prosjake.
Pod nebom Pariza
Ptice dragoga Boga
Dolaze iz cijeloga svijeta
Da porazgovaraju međusobno.
I nebo Pariza
Ima tajne za sebe.
Nakon dvadeset stoljeća ono je zaljubljeno
U naš otok Saint Louis.
Kad mu se osmjehne,
Ono oblači svoje plavo odijelo.
Kad kiši nad Parizom,
Ono je nesretno
Ili previše ljubomorno
Na milijune ljubavnika.
Ono otpušta nad nama
Svoju zaglušujuću grmljavinu.
Nije dugo okrutno,
Kako bi mu bilo oprošteno
Ono nudi nebesku dugu.