Samoća stoji pored prozora
Ona okreće glavu dok ulazim u sobu
Vidim po njenim očima da je čekala
Stojeći u nagnutosti kasnog popodneva
I ona se okreće se prema meni s ispruženim rukama
Njezin dlan je podijeljen s cvijetom s plamenom
Samoća stoji na vratima
I još jednom sam dojmljen njenom crnom siluetom
Njenim dugim sabranim pogledom i njezinom tišinom
Iznenada se sjetim svakog puta kada smo se sreli
I ona se okreće se prema meni s ispruženim rukama
Njezin dlan je podijeljen s cvijetom s plamenom
I ona kaže: "Došla sam ispraviti pogrešne stvari"
I ona kaže: "Došla sam osvijetliti ovo tamno srce"
I ona uzme moj ručni zglob, osvjećam njezin otisak straha
I kažem: "Nikada nisam mislio da ću te naći ovdje"
Okrećem se prema gomili dok oni gledaju
Oni sjede svi zajedno u mraku u toplom
Zaželio sam da budem tamo među njima
Vidim kako njihove oči postaju jedno
I onda ona se okreće se prema meni s ispruženim rukama
Njezin dlan je podijeljen s cvijetom s plamenom
I ona kaže: "Došla sam ispraviti pogrešne stvari"
I ona kaže: "Došla sam osvijetliti ovo tamno srce"
I ona uzme moj ručni zglob, osvjećam njezin otisak straha
I kažem: "Nikada nisam mislio da ću te naći ovdje"
Samoća stoji na vratima
I još jednom sam dojmljen njenom crnom siluetom
Njenim dugim sabranim pogledom i njezinom tišinom
Iznenada se sjetim svakog puta kada smo se sreli
I ona se okreće se prema meni s ispruženim rukama
Njezin dlan je podijeljen s cvijetom s plamenom