Nikada se ničega nije bojao.
Nikada osramoćen, ali nikada slobodan.
Svjetlost koja je izliječila slomljeno srce sa svime čime je mogla
Živio život tako beskrajno.
Vidio izvan onoga što drugi vide.
Probao sam izliječiti tvoje slomljeno srce sa svime čime sam mogao.
Hoćeš li ostati?
Hoćeš li ostati daleko zauvijek?
Kako da živim bez onih koje volim?
Vrijeme još uvijek okreće stranice spaljene knjige.
Mjesto i vreme uvijek u mislima.
Imam toliko toga za reći, ali ti si tako daleko.
Planovi o tome što naše budućnosti nose
Lude laži o starenju
Čini se da smo tako nepobjedivi, istina je tako hladna.
Konačna pesma, zadnji zahtjev
Savršeno poglavlje položeno na počinak
S vremena na vrijeme pokušavam pronaći mjesto u svojoj glavi
Gdje možeš ostati
Gdje možeš ostati budan zauvijek.
Kako da živim bez onih koje volim?
Vrijeme još uvijek okreće stranice spaljene knjige.
Mjesto i vreme uvijek u mislima.
Imam toliko toga za reći, ali ti si tako daleko.
Spavaj čvrsto, ne bojim se.
Oni koje volimo su tu sa mnom.
Napravi mjesta za mene
Jer čim završim, biti ću na putu
Da živim vječno.
Kako da živim bez onih koje volim?
Vrijeme još uvijek okreće stranice spaljene knjige.
Mjesto i vreme uvijek u mislima.
I svjetlost koju su ostavio ostaje, ali je teško ostati
Kada sam imao toliko toga za reći i ti si tako daleko.
Volim te
Bio si spreman.
Bol je jaka i težnja raste
Ali vidjet ću te
Kada mi dozvoli
Tvoja bol je nestala, tvoje ruke su odvezane.
Tako daleko.
Trebaš znati
Tako daleko
Trebaš,
Trebaš znati...