Navučem zavjese da oči ne vide
ovaj grad pod sjenom od oblaka
hoću da zamislim kako je divan dan
kako je tu, još nije mi otišla
U sobi svaka stvar na nju me podsjeća
na čaši trag od njenih je usana
u svemu tražim nju, čuvam dodir njen
taj mali ožiljak u dlanu zarobljen
lažem da proćiće, da nije za mene
Ref.
Al' lomi me svako sjećanje
i svaki mi dan nedostaje
zaboravim, al' ne prestaje
ona još uvijek je tu
I kao da nisam više svoj
od prvog dana samo njoj
ja pripadam, a sada propadam
U sobi svaka stvar na nju me podsjeća,
Na čaši trag od njenih je usana.
U svemu tražim je, čuvam dodir njen,
Taj mali ožiljak u dlanu zarobljen,
A znam da s’ drugim srećnu
Probudi je dan, dobro znam, ali
Nikako da pamet poslušam
Lažem da proćiće, da nije za mene.
Lažem da dobro je, da nije do mene
I da je kriva.
Ref.