Dozvolite mi da vam ispričam priču o djevojci koju sam poznavao,s najblijeđom kožom i plavim očima.
Kunem se Bogom da sam je iskreno volio,
ima već godina od kad je nema.
Njena duša bila je lijepa poput nježne sunčeve zrake,
usne boje vina od jagoda.
Želio bih Bože da je još uvijek moja,
ali šansa mi se neće opet pružiti.
Kad smo prvi puta legli u krevet ljubavi
samo jednim pogledom u njene oči mogao sam
vidjeti svu bol koju je nosila,
mojom krivnjom koju nisam vidio.
Okrenuo sam se prema njoj ujutro,
gladne misli prolazile su mi glavom
ali nož u njenom srcu vrištao je,sebe je ubila
a bilješka šaputala voljela prerano.
Njen otac vrištao je a njena majka plakala je,
sve što sam mogao bilo je pitati se zašto je
djevojka u svojoj mladosti bila primorana umrijeti,
zar je ljubav takav zločin?
Umrla je tako mlada,sa još nedozrelim grudima
vidjevši šesnaest ljeta i petnaest jeseni.
Moja sljepoća i ja nismo primjetili
strah koji je držala u sebi.
Dozvolite mi da vam ispričam priču o djevojci koju sam
poznavao,s najblijeđom kožom i plavim očima.
Kunem se Bogom da sam je iskreno volio.