Oh, sestre milosrdne, one nisu ni pošle ni otišle.
One su čekale na me kad sam mislio da ne mogu dalje.
I donijele su mi utjehu svoju, a kasnije i pjesmu ovu.
Oh, nadam se da ćeš naići na njih, ti koja već tako dugo putuješ.
Da, ti koja moraš ostaviti sve što se kontrolirati ne može.
Počinje s tvojom obitelji, ali se skoro sapliće oko tvoje duše.
Da, bio sam ja tamo gdje ti sad visiš, mislim da znam kako si pribijena:
Kada se ne osjećaš uzvišena, tvoja usamljenost ti govori da si grešna.
I one legle su kraj mene, ja ispovijedio sam se.
Dotakle su moja oba oka i ja dotaknuo sam rosu njihovih obrisa.
Ako tvoj život je list kojeg su doba pokidala i osudila
One će te zavidati sa ljubavlju koja je zelena i vitka kao stabiljka.
Dok sam odlazio one su spavale, nadam se da ćeš naići na njih skoro.
Nemoj palit' svjetla poć, možeš pročitati njihovu adresu na mjesečini ovoj.
I nećeš me učiniti ljubomornim ako čujem da su ti zasladile noć.
Mi takvi ljubavnici bili nismo, a bilo bi u redu i da jesmo,
Mi takvi ljubavnici bili nismo, a bilo bi u redu i da jesmo.