Umirem da bi te preklinjao,
da ne ideš, moj živote.
Umirem da bi te čuo,
da govoriš stvari koje nikad ne govoriš.
Šutim i odlaziš,
čuvam nadu,
da ću biti sposoban jednoga dana,
ne skrivam rane,
koje me zabole kad pomislim,
da ću te voljeti svakog dana malo više.
Koliko vremena ćemo čekati?
Umirem da bi te zagrlio,
i da me zagrliš tako čvrsto.
Umirem da bi te zabavio,
i da me poljubiš kada se probudim,
smješten na tvojim grudima, sve dok se sunce ne pojavi.
Odlazim gubeći se u tvom mirisu.
Odlazim gubeći se na tvojim usnama,
koje se približavaju šaputajući riječi
koje dolaze do ovog jadnog srca.
Odlazim osječajući vatru u unutrašnjosti.
(Refren)
Umirem da bi te upoznao,
da bih saznao što misliš,
da otvorim sva tvoja vrata,
i da pobjedim te oluje, koje hoće da nas sruše.
Pogledam na tvoje oči moj pogled,
pjevam sa tobom u zore,
da se ljubimo dok ne istrošimo naše usne,
i vidim na tvome licu svakog dana,
kako raste to sjeme...
Da stvoram, sanjam, da pustim sve da se dogodi,
ostavljajući strah od patnje.
Umirem da bi ti objasnio,
što mi prolazi kroz glavu.
Umirem da bi te zainteresirao,
i da nastavim da budem u stanju da te iznenadim.
Da osjetim svakog dana tu ljubav na prvi pogled.
Briga me što drugi govore?
Briga me što drugi misle?
Ako sam lud, to je moja stvar.
I sada opet gledam svijet u moju korist,
ponovo vidim sjaj svjetlosti sunca.
(Refren x2)