Osjećam se rabljeno, ja sam zla
Ako me djeca pozovu u goste, nisam sretna
I kad me podsjete, prozirna sam
Izgledam blijedo, jecam
Djeca me čiste, stranci me puštaju
Vjerovati da kad se vidim, da sam već mrtva
Ako izgubim sjećanje, ne treba se brinuti
To je samo moj život večer tužnog dana
Ako izgubim razum, ne treba se kriviti (biti ljut)
Ako to više nije moja kuća, pustite me u hodniku
Ako mi se polupaju lončići, i ako vas to brine
Ako vas to previše boli, ili ne znam više tko ste
I ako siđem s uma, nemojte me previše žaliti
Moja glava je gužva zaboravljenih lica
Osjećam se istrošeno, mumija sam
Djeca me pomiču kao stari manuskript
I moje stranice se raspadaju, loše sam napisana
Osjećam se bizarno, prekasno se oblačim
Ako se prisjećam trenutaka gdje sam se, bez znanja,
Utrkivala s vremenom bez da mi je reklo zbogom
Ako izgubim sjećanje, ne treba se brinuti
To je samo moj život večer tužnog dana
Ako izgubim razum, ne treba se kriviti (biti ljut)
Ako to više nije moja kuća, pustite me u hodniku
Ako mi se polupaju lončići, i ako vas to brine
Ako vas to previše boli, ili ne znam više tko ste
I ako siđem s uma, nemojte me previše žaliti
Moja glava je gužva zaboravljenih lica
Ako izgubim sjećanje, ne treba se brinuti
To je samo moj život večer tužnog dana
Ako izgubim razum, ne treba se kriviti (biti ljut)
Ako to više nije moja kuća, pustite me u hodniku
Ako mi se polupaju lončići, i ako vas to brine
Ako vas to previše boli, ili ne znam više tko ste
I ako siđem s uma, nemojte me previše žaliti
Uskoro ću biti blentava i vi ćete me zaboraviti