Jedne davne noći,pune emocija
privila si me k sebi
i pucala u mene.
Iako nema neprijatelja pored
držala si me veoma blizu,
i pucala si u mene,
pucala u mene.
Tvoj ruke,lepršave
opasne su i naoružane,najsladja.
Pucaj u mene,
dok gorim.
Povuci se nazad,draga,povuci se,pusti me da dodjem do daha
mislim da ću otići odavde.
Mogu da čujem kako trava raste.
Mogu da čujem kako se sneg topi.
Mogu da osetim tvoj dah pored mog uha.
Mogu samo da nestanem,odjednom.
Zar to ne bi bilo najbolje?
Zar to ne bi bilo najbolje?
Pa,zar to ne bi bilo najbolje?
Pogledao sam u tvoje oči,
I tamo nije bilo velikog iznenadjenja.
Pucaćeš u mene.
Znam,kada se nasmeješ
to će trajati samo kratko.
Pucaj u mene
dok gorim.
Pucaj u mene
dok gorim.
Pucaj u mene
dok gorim.