Danas sam je vidio kroz prozor,
sjedila je u kafiću Silver Spoon.
Nastavio sam dalje, ali nešto me natjeralo da stanem,
nekada me je puno voljela..
Izgledala je usamljeno, a ja znao sam lijek,
stare uspomene taknut će njeno srce zasigurno.
Mislio sam ući i dati sve od sebe,
nekada me je puno voljela..
Sjeo sam pored nje i ona se nasmiješila,
rekla je: "Gdje si bio? Već toliko vremena je prošlo."
Bilo joj je drago što me vidi, gotovo sam mogao pročitati njene misli, nekada me je puno voljela..
Nekada me je voljela s ljubavlju koja ne bi umrla,
gledajući je sada, ne mogu vjerovati da rekao sam zbogom.
Samo tren bio bi potreban da vratim vrijeme,
nekada me je puno voljela..
Sjećam se koliko dobro je bilo tada,
i rekao sam: "Nije prekasno da počnemo ponovno"
Mogli bismo provesti noć zajedno, vratiti se tamo gdje smo stali,
nekada me je puno voljela..
Ali uspaničio sam se kada se okrenula da ode,
dok je izlazila kroz vrata, čuo sam kako govori:
"Da, treba mi nešto, ali nešto što ti nemaš,
ali nekada sam te puno voljela.."
Mislio sam da voljela me je s ljubavlju koja ne bi umrla,
gledajući je sada, ne mogu vjerovati da rekla je zbogom.
Samo me ostavila da stojim ondje, nikada nisam bio toliko šokiran,
nekada me je puno voljela..
Nekada me je puno voljela
Nekada me je puno voljela
Nekada me je puno voljela