Nije lako reći
da većinu dana ne prepoznajem samu sebe..
Da su ove cipele i ova pregača,
ovo mjesto i klijentela
uzeli više nego što sam im dala.
Nje lako spoznati
da nisam više ono što sam bila..
Iako je istina,
nikada nisam bila slatko središte pozornosti,
još uvijek sjećam se te djevojke...
Ona nije savršena, ali pokušava,
ona je dobro, ali laže..
Ona je stroga prema sebi,
ona je slomljena i neće tražiti pomoć..
Ona je zbrkana, ali je ljubazna,
ona je usamljena većinu vremena..
Ona je sve to..pomiješano
i ispečeno u predivnu pitu..
Nje više nema, ali nekada bila je moja...
Ovo nije ono što sam tražila,
ponekad život jednostavno provuče se kroz stražnja vrata,
i obilježi osobu,
i učini da povjeruješ da sve je istina..
I sada imam tebe,
i ti nisi ono što sam tražila..
Da budem iskrena znam da dala bih sve
samo za šansu da počnem sve ispočetka,
i ponovno napišem završetak ili dva..
zbog djevojke koju sam poznavala...
Koja će biti dovoljno nesmotrena,
koja će bit povrijeđena, ali
koja naučit će kako očvrsnuti dok je u modricama
i iskorištena od muškarca koji ne može voljeti..
I onda zaglavit će i biti uplašena od
života koji je u njoj,
koji iz dana u dan raste,
dok konačno ne podsjeti je
da bori se još malo,
da povrati vatru u svojim očima..
koja je nestala, ali nekada bila je moja...
Nekada bila je moja...
Ona je zbrkana, ali je ljubazna,
ona je usamljena većinu vremena..
Ona je sve to..pomiješano i ispečeno u predivnu pitu..
Nje više nema, ali nekada bila je moja...