Serenada blizu ponoći,
stražari i lopovi koji se bore,
i usamljeni dečki,
još su uvijek romantični.
Serenada za razdvojene,
i djecu, usamljenu i pomalo izgubljenu
koja zaspu
kasno s mamom televizijom.
Serenada za vladajuće,
ako bi pjevali, mi bi išli naprijed,
za umirovljenike, godinu i novca više.
Serenada za crne mačke,
za stare umjetnike i konobare,
za one koji prodaju ljubav na ulici.
Pogledaj kroz prozor, lijepa moja,
izmišljam ti jednu pjesmu, poeziju,
obuci najljepšu haljinu i idemo,
mačka, srce i ti, kakvo društvo!
Serenada, možda pomalo svodnička,
ali s okusom vrućeg kruha, seoska,
kao nedjelja, kad je bila nedjelja.
Serenada za novinare,
s rukama od tinte još,
koje su noću pisale,
i sutra već znale.
Pogledaj kroz prozor, lijepa moja,
izmišljam ti jednu pjesmu, poeziju,
obuci najljepšu haljinu i idemo,
mačka, srce i ti, kakvo društvo!
Pogledaj kroz prozor, lijepa moja,
u zraku je želja za radošću.
Serenada, mjesečeva prijateljica,
ako ju pjevaš, donijet će sreću.
Serenada, serenada.